Željko Šikić
Josipa Bana Jelačića 69.
Dubrovnik
Ministarstvo vanjskih poslova
Ministar gospodin dr. Granić
Štovani gospodine Ministre
Kao dužnosniku Ministarstva vanjskih poslova izuzetno mi je
teško ne prihvatiti Vaš prijedlog o mom imenovanju za ministra
savjetnika u Kini. Predviđajući da ću Vam teško moći usmeno
objasniti razloge zbog Vaših velikih obveza i nedostatka vremena,
odlučio sam se opisati Vam razloge na ovaj način, računajući da
ćete ipak naći vremena ovo pročitati.
Jučer ste me zajedno sa zamjenikom ministra gospodinom dr.
Sanaderom pozvali i priopčili mi Vaš prijedlog, ali već u
slijedećoj rečenici napomenuli ste mi da se trebam ostaviti
događaja u Dubrovniku, "o kojima se čuje". Na moj pokušaj
objašnjenja niste me imali vremena saslušati, a dr Sanader je
odbio mogućnost da mu objasnim o čemu se radi. Na hodniku sam
ipak uspio gospodinu Sanaderu objasniti, da se od mene traži da
zažmirim na još jednu nepravdu koja mi je nanesena, da se ne
osvrćem na još jednu ljagu koja je baćena na moje ime i posredno
na imena moje djece, moje rodbine, mojih prijatelja i puno ljudi
koji u mene vjeruju. Na žalost ovaj put je posve sigurno da su
ljagu bacili neki sadašnji hrvatski dužnosnici. Po onoj "tko šuti
slaže se", bio sam prisiljen reagirati.
Više puta do sada, još od vremena trajanja mog mandata kao
Predsjednika Izvršnog vijeća skuptine općine Dubrovnik, na svoju
štetu odustajao sam od reagiranja na neistine i objede koje su
mi na leđa bacali razni Jugoslaveni i komunisti transformirani
u velike Hrvate, razne pobjeglice prerušene u heroje. Bio sam
preumoran od borbe za Hrvatsku, da bi se u to doba ozbiljnije
pozabavio s tim problemom. To se protumačilo kao mogućnost da se
za svaki problem nalazio uvijek isti žrtveni jarac, koji šutljivo
nosi svoj križ i ne reagira. Po završetku ratnih okolnosti na
dubrovačkom području, nakon povlačenja Jugoslavenskog okupatora,
došlo je na red dijeljenje činova i spomenica. Kao žrtveni jarac
naravno da nisam dobio ni "H" od hvala. S obzirom na to tko je
sve dobio zahvale i činove, to mi i nije krivo. U akciji
falsificiranja povijesti brisalo me se i briše iz mnogih događaja
u kojima sam igrao centralnu ulogu, a ne samo sudjelovao, a slave
se oni koji tu čak nisu ni bili. Sve sam ovo progutao kako u ovom
važnom povjesnom trenutku ne bi stvorio bilo kakvu prepreku
učvršćivanju Hrvatske države.
Na žalost u dijelu Hrvatske gdje sam se rodio i koji mi
predstavlja kućni prag, Dubrovniku, počele su se događati scene
poznate iz ne tako davnih dana komunističke Jugoslavije.
Samozvani "komesar" iz Zagreba i novi Predsjednik HDZ-a počeli
su se igrati vlasti. Pod svoju kontrolu su eksplicitno stavili
Županijske i gradske prvake. Uz obvezni svakodnevni dekor
službenih ručkova i večera, počela se provoditi infantilna
politika dvojice nedozrelih i neiživljenih ljudi kratke pameti.
Naravno uz pozivanje na politiku HDZ-a. I uz više ili manje
eksplicitno odobravanje još nekih dužnosnika.
Gledao sam i slušao, pokušavao okrenuti glavu na drugu
stranu, zbog čega osjećam veliku odgovornost, a opravdanje
nalazim u svom prevelikom umoru nakon gotovo tri godine borbe za
opstanak Hrvatske na njezinom krajnjem jugu. Da ne bih bio
prisiljen gledati, izolirao sam se. Ipak na jednom mjestu nisam
mogao ostati po strani. To je bila "Atlantska plovidba", jedino
poduzeće, gdje sam imenovan za člana Upravnog odbora. Od početka
sam se uglavnom jedini suprostavljao nestručnom, površnom i često
tendencioznom vođenju upravnog odbora od strane njegovog
predsjednika (ranije spomenutog "komesara"), koji je sve
nedorečenosti pravdao nalozima "odozgo". Nedavnim raspitivanjem
u središnjici HDZ-a utvrdio sam da je sve radio na svoju ruku.
Za svoju pak principijelnost koja je dugoročno značila branjenje
obraza Hrvatske prije nekoliko dana "nagrađen" sam razriješenjem
iz Upravnog odbora. Bez ikakvog obrazloženja ovaj akt potakla je
"Dubrovačka županija", a riješenje izdao Fond za privatizaciju.
Posredno sam saznao za taj čin, jer se gospoda nisu
odostojala ni poslati mi izravno rješenje o razješenju. Kap je
prelila čašu i reagirao sam. Uputio sam pismo hrvatskom fondu za
privatizaciju i Dubrovačko neretvanskoj županiji. Opet sam bio
uviđavan i ne želeći stvarati afere, nisam se obratio novinama.
Kakav je bio odgovor? Vi i Vaš Zamjenik ste me pozvali i
predložili mi mjesto ministra savjetnika na drugom kraju
svijeta, uz uvjet daljnjeg mog neangažiranja u Dubrovniku.
Gospodine ministre.
Moj angažman bio je i ostat će uvijek u interesu Hrvatske
i Hrvatskog Dubrovnika. Ne postoje interesi iznad toga. Posao u
Ministarstvu Vanjskih poslova držao sam još jednim načinom
stavljanja svih svojih snaga u službu domovine na još jednom
izuzetno važnom području. U svom dosadašnjem radu stekao sam u
tom smislu mnoga dragocjena iskustva. Opet, budući da Dubrovnik
izuzetno dobro poznajem dužnost mi je ukazivati na probleme i
davati savjete. I ne biti ravnodušan na nepravilnosti.
Ovo pak što mi predlažete, može se u ranije objašnjenom
kontekstu tumačiti samo kao moje daljnje obezvrjeđivanje i u
javnosti izazvati jedino podsmjehe na moj račun. To ne mogu
dopustiti. Zbog toga Vam svoje mjesto ministra savjetnika u
ministarstvu vanjskih poslova stavljam na raspolaganje.
Sa štovanjem
mr. Željko Šikić dipl. ing.
Zagreb, 17. veljače 1994.