Željko Šikić
Josipa bana Jelačića 69
Dubrovnik
Vrhovni sud republike Hrvatske
gospodin Milan Vuković
Dubrovnik, 10. lipnja, 1994.
Štovani gospodine
U razdoblju od kolovoza 1991. do svibnja 1992, a naročito za najtežih ratnih zbivanja u listopadu i studenom 1991. u listu ST izašao je niz potpunih izmišljotina, koje su me prikazale u izrazito negativnom svjetlu (svjestan sam da su novinari u izmišljanju imali pomoćnike, kojima je odgovaral destabilizacija ovog dijela Hrvatske, ali stvar je pravosuđa koliko će u istrazi duboko ići). Tek u svibnju 1992. našao sam vremena i preko odvjetnika pokrenuo sudsku parnicu. Spis se u Općinskom sudu u Zagrebu vodi pod brojem k-147/92.
Prvo ročište bilo je zakazano 30 listopada 1992. Samo zbog toga putovao sam u Zagreb, ali nitko od optuženih nije se pojavio, što je sutkinji Jadranki Mandušić izgledalo sasvim normalno. Zatim jee spis prdan sutkinji Jasni pavičić koje je zakazala ročište 5. studenog 1993. Opet sam došao i opet se optuženi nisu pojavili. Sutkinja Pavičić mi je tad u nazočnosti moje odvjetnice Dafinke večerine rekla da se glavnog optuženog Saliha Alikafića i ne može pronaći, jer izgleda nije građanin Hrvatske. Igrom slučaja saznao sam da je Alikafić bio zatvoren u Splitskom zatvoru zbog organiziranja prostitucije. telefonski sam obavjestio gospođu sutkinju Pavičić, i ona je zaista preko naše policije došla do Alikafićeve adrese i zakazala je ročište 11. veljače 1994. Na tom ročištu bila je nazočna moja odvjetnica, a pojavio se i Alikafić uz svog odvjetnika. Predstavio se kao predstojnik ureda Autonomne pokrajine Zapadne Bosne Fikreta Abdića, te odgodio raspravu.
Polovica je 1994. godine. Prošlo je više od dvije godine od kako sam teško uvrijeđen preko tiska, koji je imao izuzetno širok krug čitatelja. Često u tisku vidim kako se mnoge parnice zbog objeda poznatih ljudi, a koje su se dogodile znatno kasnije, riješavaju ili su u tijeku. Moja parnica evo zapravo nije ni počela. I ne vidim kad će započeti. Teške objede moje osobe sasvim su mi blokirale daljnji život. Mnoge neistine , osvjedočio sam se, uzete su kao istinite činjenice.
Valjana presuda, koju očekujem od našeg sudstva, ispred mene stoji kao prijelomna točka u mom daljnjem životu. Bez nje ne nalazim snage, ali ni mogućnosti daljnjeg rada. Zato Vas molim za ubrzanje sudskog postupka, ili bar njegovo stavljanje u iste ili slićne vremenske okvire sa sličnim parnicama, koje su pokretali drugi dužnosnici. U prilogu Vam šaljem pismo koje sam prošle jeseni poslao svojoj odvjetnici, te prilog tog pisma u kojem sam se potrudio izvaditi indikativne pasuse iz članaka, radi lakše preglednosti. Ufajući se u pravdu naše mlade Hrvtaske države, očekujem stvarni početak procesa i adekvatnu presudu koja bi mi omogućila povratak u normalan život. Do tad
bilježim se sa štovanjem
mr. Željko Šikić dipl. ing.